Alat mjere smanjivanja rizika

Temeljna ploča i vanjski zidovi novih zgrada mogu biti izgrađeni kao zatvoreni spremnik korištenjem betona visoke vodonepropusnosti. Kako nije potrebno nikakvo brtvljenje, takve se građevine naziva “bijelim” spremnicima. Mjera je razmjerno skupa.

Brazde su plitki i široki jarci na obradivom zemljištu s blagim padinama i malim uzdužnim gradijentom. One omogućuju presretanje, procjeđivanje i alternativnu odvodnju površinskog otjecanja. Treba ih propisno dimenzionirati kako bi ispunile funkcionalne zahtjeve i zahtijevaju održavanje.

Ova mjera počiva na održavanju dobrog stanja šuma kroz odgovarajuće upravljanje (npr. razvoj stabilnih, etažnih šuma neujednačene starosti, jednolikih sustava uzgojne sječe i stablimične sječe, panjača). Cilj je povećati procjeđivanje u tlo, usporiti površinsko otjecanje i smanjiti rizik erozije tla poboljšavanjem stanja odnosno zdravlja šume. Gospodarenje u šumama treba biti fokusirano na to da ih se dovede u prirodno stanje kako bi se povećala njihova otpornost a time i njihova sposobnost da zadrže oborinsku vodu i smanje rizik od bujičnih poplava na slivovima. Šumarstvo se treba prilagoditi vjerojatnim promjenama u obrascima oborina i poplava uslijed klimatskih promjena.

Sve pojave pluvijalnih poplava sa štetom treba dokumentirati i analizirati po pitanju uzroka i utjecaja. Mjera uključuje procjenu zgrada i infrastrukture po pitanju njihove iskoristivosti (npr. prometne rute, opskrba vodom, odvodnja otpadnih voda). Prikupljeni podaci su temelj za zahtjeve za nadoknadu štete od osiguranja ili javnih fondova za pomoć u katastrofama (ako su dostupni). Štoviše, na temelju analize mogu se izvući naučene lekcije i planirati mjere. To pridonosi smanjivanju šteta kod budućih pojava. Na kraju, ali ne manje važno, prikupljeni podaci se mogu koristiti kako bi se poboljšala kvaliteta modelskih izračuna. Kvalitetna dokumentacija o šteti zahtijeva unaprijed definirane kriterije i standarde.

Retencijska područja treba uspostaviti na najnižim točkama urbanih područja. Površinska odvodnja mora osigurati da se vodu preusmjerava prema tim područjima – poželjno po površini (šupljine, ulice itd.). Prijemne vode i tlo moraju biti zaštićeni od onečišćenja. Realizacija središnjih retencijskih područja uvelike ovisi o dostupnom prostoru i topografskim uvjetima. Razvojni i prostorni planovi nude mogućnosti za provedbu.

Glavni cilj ove skupine mjera je pojačati transformativne i akumulativne učinke postojećih i nanovo razvijenih poplavnih područja modifikacijama terena kao što je snižavanje obala, ravnanje ili rušenje protupoplavnih nasipa itd. Time se vodi omogućuje da poplavi poplavno područje tijekom razdoblja povećanih protoka.

Formiranje terasa je prastara tehnologija koja omogućuje poljoprivredu i građenje na strmom i razvedenom terenu. Poljoprivredne terase se sastoje od terasastih platformi i terasastih kosina ili zidova. U ruralnim krajevima, ovom se mjerom može smanjiti eroziju i površinsko otjecanje usporavanjem oborinske vode do brzine koja ne dovodi do erozije. Mjeru se preporučuje za poljoprivredno zemljište s nagibima >15°. Međutim, terase predstavljaju značajan utjecaj. Stoga mogu narušiti ekološke mehanizme krajolika. Stoga bi ih trebalo razmatrati kao krajnje rješenje za korištenje zemljišta kao poljoprivrednog ili građevinskog područja i jedino ako drugi načini korištenja zemljišta (npr. pošumljavanje) nisu mogući.

Ovim se rješenjima zadržavaju oborinske vode koje dolaze iz procjeđivanja. Svugdje gdje se kao pomoć pri zadržavanju vode koriste vegetacijska rješenja, neovisno o tome radi li se o travi, stablima, grmlju, biljkama korištenima za formiranje zelenih krovova ili zelenih zidova, razvoj takvih biljaka može pratiti geokompozit koji upija vodu (GSW).

“Hvatači” pijeska i vučenog nanosa su tehnički objekti koji se postavljaju unutar vodotoka ili zaobilaze vodotoke. U slučaju poplave, oni usporavaju brzinu vode i dovode do kontroliranog taloženja pronošenog materijala. Kako bi se spriječilo da debris i drveni ostaci blokiraju vodotoke u šumama i na poljoprivrednom zemljištu, u vodotoke se mogu postaviti i drvene ili metalne “grablje” koje će zadržati pronošeni materijall. Ulazne “grablje” / rešetke za otpad su čelične građevine koje sprječavaju da debris blokira ulaz u sustave odvodnje. Takve se građevine obično koriste u blizini naseljenih područja. Svi sustavi za zadržavanje nanosa i debrisa zahtijevaju stalnu kontrolu i održavanje.

Veći otvoreni prostori, nastali npr. krčenjem stabala i olujama, su naročito kritična područja za nastanak poplava. Izbjegavanjem velikih otvorenih površina – npr. uzgojnom sječom – i zatvaranjem proizašlih otvorenih površina što je brže moguće može se osjetno smanjiti otjecanje sa slivnih područja osjetljivih na poplave.

Odgovarajuća procjena opasnosti i rizika (s informativnim kartama kao glavnim rezultatima) je temelj za pokretanje procesa cjelovitog upravljanja rizicima na svim razinama djelovanja. Procjena je izazovan zadatak od više koraka koji – osim jasnih ciljeva – zahtijeva ulazne podatke (npr. o pojavama i štetama u prošlosti, metodološkim vještinama i odlukama) kao i resurse. Na temelju rezultata procjene, potrebno je definiranje prihvatljivog rizika i moguće je određivanje zemljišta s visokim rizikom od pluvijalnog plavljenja za planiranje odgovarajućih mjera ublažavanja rizika.

Infiltracijska polja/jarci i šljunčani odvodni kanali (s udubinom kao što je duboka posteljica ili jama za sadnju stabla) smanjuju brzine i količine otjecanja zadržavanjem vode, zbog čega mogu pomoći u prihranjivanju podzemnih voda i očuvanju baznog protoka u rijekama. U njima se voda koja otječe pročišćava procjeđivanjem kroz podlogu u jarku i kasnije kroz tlo. Učinkoviti su u uklanjanju onečišćujućih tvari i nanosa kroz fizičko procjeđivanje (filtraciju), upijanje u materijal u jarku ili biokemijske reakcije u ispuni ili tlu. U blizini jaraka mogu se izgraditi pločnici ili mjesta za rekreaciju i sportske aktivnosti.

Infiltracijske pojaseve treba projektirati na padinama u smjeru konture. U blizini akumulacija, vodotoka i izgrađenih područja štite ih od prodora vode erodiranog materijala. Tampon zone nude dobre uvjete za učinkovito procjeđivanje vode i usporavanje površinskog otjecanja. Živice na dugim, strmim padinama presreću i usporavaju površinsko otjecanje prije nego što se ono pretvori u štetni tok, naročito kad uz njih postoji tampon zona.

Kako bi se povećalo znanje o upravljanju rizicima od obilnih oborina, mogu se organizirati različiti oblici interaktivnih događanja i sudjelovanja. Ciljevi i veličina se mogu kretati u rasponu od informiranja (veliki ili mali skupovi) do obuka i čak individualnih savjetodavnih usluga. Moraju biti uključeni oblici sudjelovanja za aktivno sudjelovanje. Skup ili participatorni proces bi se, na primjer, mogao fokusirati na objašnjenje aktivnosti i rezultata izrade karata, identifikaciju mogućih mjera smanjivanja rizika i objašnjenje primjera najbolje prakse. Uz to, takvi događaji služe i za povezivanje i uzajamno učenje. Moguća je integracija specifičnih sadržaja o rizicima od obilnih oborina u postojeće i dobro poznate događaje ili formate ili kombinacija s drugim temama.

Zemljišne čestice koje su u prostornom planu namijenjene kao građevinske zone ali još uvijek nisu izgrađene se proglašava neprikladnima za građenje ili se ne odobri građevinska dozvola.

Isključivanje građenja novih građevina kojima bi se povećala šteta premještanjem lokacije planirane građevine izvan područja opasnosti.

Štetu od pluvijalnih poplava može se smanjiti tako da se pluvijalne poplavne vode uzmu u obzir u razvojnim i prostornim planovima i da se uspostave slobodni putovi za njihovo otjecanje. To se može postići pomoću građevinskih propisa, npr. tako da su u prostornom planu odrede posebne travnate ili zaštitne zone na područjima pod rizikom. Takve zone služe za zadržavanje i kontrolirano ispuštanje vode u slučaju obilne oborine.

Prostorni planovi za neizgrađene zemljišne čestice koje su već određene kao građevinske zone se prilagođavaju kako bi se uzeo u obzir rizik za ta područja. Prema potrebi, određuje se novo područje kao plansko područje za fazu preispitivanja (dok općina preispituje prostorni/razvojni plan).

Na područjima pod rizikom treba razmotriti pluvijalno plavljenje. Štete na objektima se mogu znatno smanjiti, npr. zbog postavljanja električnih instalacija, kao i štete koje potječu iz samih objekata, npr. skladištenje opasnih roba i materijala. Povremena koordinacija s civilnom zaštitom pomaže na izbjegavanju šteta u okolišu. Planovi se trebaju prilagoditi vjerojatnim promjenama u obrascima oborina i poplava uslijed klimatskih promjena.

Jedinica za podizanje otpadne vode se u načelu sastoji od sabirnog spremnika i crpke. Otpadna voda kroz cijev teče do sabirnog spremnika gdje je crpka podiže iznad kote uspora i transportira se dalje do sustava odvodnje.

Kišni vrtovi su mali vrtovi s vegetacijom koji se koriste za skladištenje i procjeđivanje oborinske vode. Obično ih se koristi na razini nekretnine i u blizini zgrada, npr. kako bi se sakupila i procijedila voda koja se odvodi s krovova. Koriste niz komponenti, obično prema prigodi ugrađenih u projekt uređenja vrta. Ispod vegetacijskog sloja nalazi se podloga s filterskim slojem postavljenim za upijanje vode koja se procjeđuje.

Aktivnosti komuniciranja o rizicima u obrazovanju mogu pomoći pri jačanju svijesti i znanja o rizicima u budućnosti. Mlađe generacije su naročito važne za to kako će se u budućnosti razvijati nošenje s rizicima od obilnih oborina. Uz to, one su već danas izložene opasnostima. Obrazovanje o npr. alternativnim metodama upravljanja oborinskim vodama jača svijest mlađih ljudi i pomaže pri uspostavljanju održivih praksi.

Promjene u korištenju i pokrovu zemljišta kao i intenziviranje ili ekstenziviranje korištenja zemljišta mijenjaju hidrološki sustav i imaju potencijalno velike utjecaje na plavljenje na niže smještenim područjima. Pri planiranju u obzir treba uzeti uzvodnu i nizvodnu povezanost, interakcije i učinke djelovanja, naročito kad se javljaju problemi na naseljenim područjima. Za planske pristupe koji obuhvaćaju čitava slivna područja izvedive su formalne kao i neformalne planske procedure usmjerene na cjelovit prostorni razvoj, ruralni razvoj, prilagodbu klimatskim promjenama ili ostale namjene. Koncepti i planovi trebaju uzeti u obzir vjerojatne promjene u obrascima oborina i poplava uslijed klimatskih promjena. Međuopćinska suradnja je jedan mogući pristup. Ona omogućuje npr. bolju suradnju među vatrogasnim postrojbama, unapređivanje zadržavanja i upravljanja površinskim otjecanjem itd.

Svijest o rizicima raste i pretvara se u djelovanje kad se vlasnicima privatnih kuća kao i javnim tijelima kontinuirano pružaju informacije i osobni stručni savjeti. Kontakt osobe i vrijeme za konzultacije s javnošću nude veće jamstvo uspjeha od usluga online informiranja ili reklamnih kampanja. Prihvaćanje mjera se može dodatno promovirati ako ih se provodi u općinskim zgradama na način koji je učinkovit za javnost.

LEADER je proces cjelovitog razvoja na ruralnim područjima financiran sredstvima Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) EU-a, osmišljen kako bi se uključilo, osposobilo, resursima opskrbilo i osnažilo lokalne (ruralne) zajednice. Pristup LEADER se sastoji od npr. “prema načelu odozdo prema gore” razrade i provedbe strategija lokalnog razvoja, integriranih i višesektorskih aktivnosti, povezivanja (umrežavanja) i suradnje. Smanjivanje rizika od obilnih oborina/poplava može se odrediti kao razvojna strategija i provoditi se kroz povezane građevinske ili negrađevinske aktivnosti. LEADER procesi bi trebali obuhvatiti vjerojatne promjene u obrascima oborina i plavljenja uslijed klimatskih promjena.

Linijske mjere zaštite pomažu pri usmjeravanju vode na područja gdje voda ne može prouzročiti štetu. Takve mjere su brane za zaštitu od poplava, zidovi za zaštitu od poplava, mobilni sustavi za zaštitu od poplava, odvodi (unapređivanje, uklanjanje prepreka), oborinska odvodnja i propusti, vodni putovi za izvanredne situacije, poplavni kanali, cestovna odvodnja u slučaju nove izgradnje i rekonstrukcije. Ono što im je zajedničko je da zahtijevaju održavanje i obuku o tome kako njima upravljati kako bi se osigurala njihova funkcionalnost.

Postoji velik skup zahtjeva i standarda EU-a koje upravitelji zemljištem moraju ispuniti kako bi dobili financijsku potporu (“višestruka sukladnost”). Međutim, lokalna procjena rizika može zahtijevati prekoračivanje obveznih standarda. Tu mogu pomoći dobrovoljni sporazumi između poljoprivrednika, vlasnika zemljišta i općine te lokalne subvencije. Subvencije i sporazumi bi trebali obuhvatiti vjerojatne promjene u obrascima oborina i plavljenja uslijed klimatskih promjena.

Retencije je, među ostalim kriterijima, moguće klasificirati prema veličini, no klasifikacija se razlikuje od države do države (npr. CZ <2 000 000 m³ na područjima manjima od 100 000 m³). Za upravljanje rizicima od obilnih oborina, od posebne su važnosti male retencije na manjim vodotocima. One mogu štititi objekte na područjima pod rizikom od negativnih učinaka poplava nakon obilne oborine i od čestica tla koje se pronose od erozijskih procesa. Mjera zahtijeva zauzimanje (često poljoprivrednog) zemljišta. Prema tome, nužno je rješavanje imovinsko-pravnih odnosa. Projektna dokumentacija, izdavanje dozvola i realizacija bi mogli biti zahtjevni.

Izvođenje nasipa na brazdama je formiranje malih zemljanih nasipa preko brazda, npr. za uzgoj krumpira. Slična tehnika je formiranje malih jama (depresija) u malim razmacima. Takvim se tehnikama oborinsku vodu zadržava na mjestu dok se ne procijedi u tlo.

Postavljaju se zahtjevi pri odobravanju građevinskih dozvola kako bi se spriječile negativne posljedice pluvijalnih poplava za zgrade i za treće strane.

Nasipi na bump zavojima vodotoka mogu spriječiti izlijevanje. Strukture od kamenja sprječavaju eroziju obala.

Svrha takvih nasipa je skratiti dužinu padine, čime se usporava površinsko otjecanje i smanjuje erozija tla na obradivom zemljištu. Također pomažu pri procjeđivanju u tlo. Moraju mogu biti izvedeni u smjeru kontura s nultim uzdužnim nagibom. I područje ispred pregrade i njezina visina moraju odgovarati potrebi za retencijskim volumenom vode, uključujući volumen istaloženog erodiranog materijala. Najčešće ih se izvodi u obliku zemljanog nasipa ojačanog travom.

To su pojasevi neobrađenog zemljišta koji razdvajaju polja jedno od drugog. Ako su okrenuti u smjeru konture mogu usporiti površinsko otjecanje i pomoći procjeđivanju. Najveća se učinkovitost postiže kad ovu mjeru prati procjedni pojas smješten iznad a brazda ispod takvog pojasa. Preporučuje se provedba u slučaju da ostale vrste građevinskih mjera nisu učinkovite ili ih se ne može provesti.

Šumske ceste treba projektirati tako da se površinsku vodu preusmjerava na stranu. Dostupna su različita rješenja površinske odvodnje s različitim potrebama održavanja (npr. odvodni kanali, propusti, gumeni pojasevi). Treba ih kombinirati s pregradama na jarcima za usmjeravanje otjecanja. Nove šumske ceste treba pažljivo planirati i samo u iznimnim slučajevima. Zanimljivo rješenje za prijelaze preko malih vodotoka može biti zamjena mostova ili cijevi plitkim prijelazima – npr. nakon šteta uzrokovanih poplavom. Time se smanjuje opasnost blokiranja i plavljenja.

Tradicionalni sustavi odvodnje površinskih voda su često preopterećeni u slučaju obilnih oborina, što dovodi do plavljenja i štete. Može ih se dodatno razviti u “održive urbane sustave odvodnje oborinskih voda” u svrhu povećavanja njihovog kapaciteta, npr. kad se radi o obilnim oborinama i njihovom usklađivanju s prirodnim vodenim procesima. Postoji velika zbirka građevinskih mjera koje pripadaju ovoj skupini mjera. Neke od njih su navedene u ovom katalogu. Elementima sustava je zajedničko to da zahtijevaju redovno čišćenje i održavanje.

Unaprijed određene rute tečenja s ciljem preusmjeravanja površinskih voda od zgrade mogu biti izvedeni na posjedu ili duž njegovih granica, npr. promjenom u gradijentu, pragova u tlu, formiranjem depresija ili izvedbom građevinskih elemenata za preusmjeravanje vode kao što su zidovi. Na posjedu mogu biti izgrađeni spremnici ili jarci za prikupljanje vode i osiguravanje kontroliranog procjeđivanja u tlo. Moguće je da zahtjeve definira općina.

Jarci omogućuju presretanje, procjeđivanje i alternativno odvodnjavanje površinskog otjecanja bez uzrokovanja štete. Treba ih dimenzionirati za odgovarajuće povratno razdoblje protoka, trebaju ispunjavati funkcionalne zahtjeve i biti redovno kontrolirani i održavani. Jarci na poljoprivrednom zemljištu se obično predlažu na područjima gdje je ograničen prostor za izgradnju brazda. Na urbanim područjima dio su urbanog sustava odvodnje i mogu imati čitav niz profila kako bi se uklopili u urbani krajolik. Mogu uključivati sadnju radi boljeg vizualnog dojma i pročišćavanja vode. Mjera zahtijeva zauzimanje zemljišta. Stoga je potrebno riješiti imovinsko-pravne odnose.

Osiguranje od prirodnih opasnosti štiti vlasnike domova od financijskih posljedica poplava izazvanih velikim vodama, obilnih oborina, uspora, potresa, slijeganja tla, klizišta, snježnih nanosa, lavina i erupcija vulkana. Većina domova nije prikladno osigurana od takvih prirodnih opasnosti, premda se ne očekuje potpora iz fondova za pomoću u katastrofama. Na primjer, u Njemačkoj je svega 43 posto zgrada prikladno zaštićeno od financijskih posljedica prirodnih opasnosti.

Provode se pripreme kako bi u slučaju izvanredne situacije bila dostupna sva potrebna oprema i dobro uvježbano osoblje u dovoljnom broju.

Sve vrste plave i zelene infrastrukture na naseljenim područjima (rijeke, riječne doline, akumulacije, prirodne i umjetne močvare, parkovi, trgovi, voćnjaci, vrtovi, zakupljena poljoprivredna zemljišta, zeleni ulični pojasevi, travnjaci i dr.) smanjuju otjecanje i povećavaju retencijski kapacitet. Očuvanje postojećih elemenata i stvaranje novih elemenata je doprinos upravljanju rizicima od obilnih oborina i ima velik broj dodatnih koristi.

Plodored se prilagođava specifičnim zahtjevima padina. Sjetva međuusjeva je praksa uzgoja dva ili više usjeva jednog blizu drugog. Korištenjem pokrovnih usjeva sprječava se da tlo na duže vrijeme ostane bez biljnog pokrova. Među ostalim koristima, takvom poljoprivrednom praksom se smanjuje erozija kad dolazi do površinskog otjecanja u slučaju obilnih oborina.

Svrha podjele polja u manje cjeline je uzgojiti različite kulture naizmjence razmještene u trake, poželjno u kombinaciji s uzgojem duž padine. To je naročito prikladno za kulture sklone eroziji kao što su kukuruz ili šećerna repa koje se izmjenjuju s pojasevima npr. trave ili neobrađenim poljima. Kulture podložne površinskom otjecanju vode, eroziji i pokrovu tla su time zaštićene kulturama s višim pokrovom tla koje smanjuju rizik površinskog otjecanja vode i erozije. Podjelu polja u manje cjeline bi trebalo kombinirati s međusobnim upravljanjem. Mogli bi biti potrebni dogovori među poljoprivrednicima.

Podzemni spremnici funkcioniraju kao retencijski spremnici. Može ih se integrirati u planski proces urbane infrastrukture u podzemlju kao podzemna parkirališta.

U poljoprivredi bez obrade tla ili s malom obradom tla (konzervacijska poljoprivreda) u cijelosti ili u velikoj mjeri se odustaje od korištenja pluga. Umjesto toga, koriste se poljoprivredni alati kojima se tlo ne prevrće (npr. kultivatori, nošene tanjurače) odnosno ne narušava se struktura tla, pri čemu se ostaci usjeva (=malč) ostavljaju blizu površine ili na površini tla. Obrada tla u trakama je promjenjiva metoda obrade tla i sijanja uglavnom za kulture koje se uzgajaju u redovima, čime se formira 15-20 cm široka gredica, a 2/3 polja ostaju neobrađene. Ideja iza tih tehnologija je da se stvori stabilna tekstura tla koja nije jako osjetljiva na činjenje tla nepropusnim uz istovremeno održavanje ili povećavanje infiltracijskog kapaciteta. Ova mjera je izrazito učinkovita za smanjivanje rizika od obilnih oborina na poljoprivrednoj površini povećavanjem zadržavanja vode u tlu i smanjivanjem otjecanja.

Izvorišna područja su područja izviranja rijeka i potoka, ključna za održavanje strukture, funkcije, produktivnosti i složenosti nizvodnih ekosustava. Na područjima visokog reljefa, pošumljavanje slivova izvorišnih područja može pridonijeti stabilizaciji padina i može smanjiti rizike povezane s klizištima.

Specijalizirani građevinski konzultanti za rizike od poplava (inženjer ili arhitekt) donose svoja stručna znanja i iskustva. Oni procjenjuju fizičku osjetljivost na poplave i određuju učinke provedenih mjera ublažavanja rizika od poplava. U nekim bi državama mogle biti dostupne standardizirane procedure u skladu s kojima stručnjaci postupaju i vlasnicima kuća izdaju potvrde sa statusom rizika od poplava i savjetima za dodatne zaštitne mjere. Potvrda bi mogla biti potrebna i za potrebe osiguranja.

Mjere se sastoje od terenskih modifikacija kanala i poplavnog područja kako bi se povećala njihova sposobnost da uspore otjecanje i da se stvore indundacijske zone kako bi se smanjile potencijalne posljedice površinskog otjecanja. One mogu uključivati individualne modifikacije koje se općenito nazivaju “revitalizacijom”. Konkretno, modifikacija toka kanala, grananje tokova, stabilizacija korita, revitalizacija mrtvih rukavaca, prateća priobalna vegetacija. Učinak same modifikacije vodotoka nije odlučujuć u smislu površinskog otjecanja. Međutim, ako je modifikacija dio skupa ostalih mjera na priljevnom području, može zasigurno imati pozitivnu ulogu u usporavanju otjecanja i smanjivanju vršnog protoka. Općenito, cilj je vratiti vodotok u stanje što bliže njegovom prirodnom stanju.

Regulacijske brane funkcioniraju kao pregrade na brzim potocima i erozijskim jarcima ili obično sušnim putovima koncentriranog površinskog otjecanja. Može ih se izvesti u obliku praga ili stepenice. Ova mjera smanjuje uzdužne nagibe, služi akumuliranju površinskih voda i kontrolira brzinu koncentriranog površinskog otjecanja tijekom pojava obilnih oborina. Treba je provesti u slučaju neučinkovitosti manje intenzivnih mjera i obično zahtijeva dozvolu.

Za upravljanje fluvijalnim poplavama postoje procjena prekograničnih rizika, priopćavanje hidroloških prognoza, usklađivanje tehničkih normi, prekogranična suradnja na planiranju postupanja u izvanrednim situacijama i razmatranje prekograničnog utjecaja projekata. Može se poboljšati suradnja na upravljanju rizicima od obilnih oborina.

U slučaju velike opasnosti, moglo bi biti korisno premjestiti postojeće zgrade. Zbog izbjegavanja i uklanjanja potencijala štete, preseljenje i premještanje trajno djeluje na smanjivanje rizika. Financijska potpora pomaže u provedbi mjere. Mjere preseljenja i premještanja moraju biti procijenjene i preispitane unaprijed. U obzir treba uzeti opterećenje po društvo i pojedinca.

Ako se ne može (ili se može tek nedovoljno) spriječiti vodu da prodre u zgradu, unaprijed definirani putovi tečenja u zgradi mogu pomoći da se šteta svede na minimum. U idealnom slučaju, treba osigurati rasteretne otvore u zgradi kako bi se osiguralo da voda može onuda oteći.

Rizik od obilnih oborina se može značajno smanjiti pretvaranjem poljoprivrednog zemljišta u travnjake/bjelogorične šume ili nasade drvenastih kultura kratkih ophodnji. Ovom se mjerom konstantno povećava površinska hrpavost (učinak: smanjivanje brzina tečenja) i smanjuje se erozija tla (učinak: smanjivanje taloženja blata). Mjera je prikladna za strme padine s laganim tlima, za putove otjecanja, za polja podložna plavljenju te za drenirana područja u blizini vodotoka.

Ova mjera pomaže u značajnom smanjivanju rizika od erozije na poljoprivrednoj površini. Zbog grubosti površinske strukture, mjera pomaže prolasku površinske vode u podtlo. Uz to, otjecanje površinske vode je znatno smanjeno nizom privremenih akumulacijskih prostora i visokim stupnjem turbulencije. Međutim, mjera je proturječna ostalim mjerama usmjerenima na zaštitno upravljanje tlima i treba je koristiti s oprezom.

Okrupnjavanje zemljišta je planski proces kojim se pojašnjava vlasništvo nad zemljištem, smanjuje rascjepkanost vlasništva nad poljoprivrednim zemljištem i unapređuje ruralna infrastruktura i životni uvjeti. Na taj se način mogu ponovno uvesti tehničke mjere u kolektivna polja i pozitivno djelovati na rascjepkanost krajolika radi unapređivanja zadržavanja vode i izbjegavanje nekontroliranog opasnog površinskog otjecanja. Procesi okrupnjavanja zemljišta bi trebali obuhvatiti vjerojatne promjene u obrascima oborina i plavljenja uslijed klimatskih promjena.

Procjednice su ukopane komore u kojima se zadržava površinska voda i iz kojih se procjeđuje u tlo. Obično se radi o okruglim ili četvrtastim iskopima koji su ili ispunjeni lomljenim kamenom ili obloženi ciglom, predgotovljenim betonom ili polietilenskim prstenovima/perforiranim spremišnim elementima okruženima granularnom ispunom. Može ih se izvesti u brojnim oblicima i često ih se može postaviti u gusto izgrađenim urbanim sredinama, a mogu i biti nadograđene. (Izvor/copyright: Office International de l’Eau (2015): Natural Water Retention Measures, URL: http://nwrm.eu (19.03.2020))

Mjera uključuje procjenu šteta na građevinama i infrastrukturi (npr. prometne rute, opskrba vodom i odvodnja otpadnih voda) u odnosu na njihovu uporabivost i potrebu za sanacijom nakon samog događaja. Mjera je važna i za namirivanje potraživanja posredstvom osiguravajućih društava. U slučaju da je dostupna potpora iz javnih fondova za pomoć u katastrofama, treba (unaprijed) definirati procedure i kriterije.

Mjera uključuje procjenu šteta u okolišu, uzrokovanih uglavnom nesrećama na izvorima onečišćenja, npr. spremnici s opasnim materijalima. Treba (unaprijed) definirati procedure i kriterije.

Potencijalno pogođene osobe – naročito vlasnici imovine – moraju se sami pobrinuti. Međutim, uspostavljanje i održavanje privatnih objekata za zaštitu je izazovno i često se ne provodi redovno. Tijela vlasti bi trebala promicati i propisati odgovarajuće mjere zaštite imovine barem pružanjem informacija na internetskim stranicama i u pisanom materijalu.

Propusni pločnici su projektirani kako bi se oborinska voda mogla procijediti kroz površinu, bilo u podložne slojeve (tla i vodonosnike) ili da je se spremi u ispod površine i kontrolirano ispusti u površinske vode. Nepropusne površine je moguće zamijeniti različitim materijalima, kao što je šljunčana prostirka, travnati opločnici, betonski opločnici s drenažom ili porozni beton. To je prikladno za parkirališta, biciklističke staze, pješačke staze i pristupne ceste, terase i dvorišta.

Kada dođe do poplave, sigurna odvodnja s pogođenog područja često ovisi o stanju propusta i mostića. Te objekte često začepi debris zbog čega može doći do lokalnog plavljenja. Često i sam objekt pretrpi štetu zbog čega se prekida prometna ruta. Izrazito je važno odgovarajuće projektiranje u smislu kapaciteta i zaštite od začepljenja. Ova mjera predstavlja mjeru na malim vodotocima i jarcima čije krivo projektiranje može imati snažan utjecaj.

Protupovratni ventili su spojeni na cijevni sustav i zatvaraju se u slučaju povratnog toka. Ventile treba redovno čistiti.

Sustavi ranog upozoravanja na poplave – ako postoje za određeno područje – pružaju informacije koje omogućuju aktiviranje postupanja u izvanrednim situacijama (npr. uspostavljanje zapovjedne jedinice, opažanje područja pod rizikom) prije same pojave i prije nego što nastane šteta. Međutim, smanjivanje gubitaka je moguće jedino ako se informacije s ranim upozorenjem točno protumače i procijene, ako su potkrijepljene procjenom rizika i akcijskim planovima u kojima su razmotreni različiti scenariji. Prikupljanje i dopunjavanje informacija iz različitih (kao i lokalnih) izvora može olakšati i kvalificirati procjenu informacija sa strane odgovornih osoba.

Organizacijske mjere opreza kao i hitne mjere poduzimaju se odmah nakon pojave kako bi se zajamčila funkcionalnost građevina kojima je svrha zaštititi od pluvijalnih poplava (npr. uklanjanje otpada i blata odnosno nanosa).

Lako razumljive i dostupne informacije su važne za jačanje svijesti o rizicima od poplava i podršku provedbi privatnih mjera smanjivanja rizika. Može ih se učiniti dostupnima kao materijale za čitanje, npr. u tiskanim proizvodima (priručnici, smjernice, brošure, letci) ili na online platformama. Proizvodi trebaju biti prilagođeni specifičnoj ciljnoj skupini, npr. građanima, vlasnicima kuća, poduzećima, šumarstvu, poljoprivredi itd. Različiti sudionici su već razvili velik broj kvalitetnih informativnih materijala. Zbog toga bi trebalo provjeriti korištenje postojećih proizvoda. Treba zajamčiti lak pristup informacijama, tj. na središnjoj platformi ili mjestu. Uz to, u distribuciji informacija pomažu i odnosi s javnošću i mediji.

Mjera je usmjerena na sprječavanje katastrofalnih posljedica obilnih oborina kao jedne od mnogih različitih mogućih kriznih situacija. Na svim razinama uprave moraju se jasno znati odgovornosti državnih službi, uključujući uzajamno informiranje i upozoravanje.

Učinkoviti i povremeno ažurirani planovi postupanja u izvanrednim situacijama za slučaj poplava izazvanih obilnim oborinama pomažu jedinicama civilne zaštite da dobiju brz uvid u mjere koje treba poduzeti kao i o određivanju prioriteta mjera. Važan su dio planiranja postupanja u slučaju katastrofa i moraju ih uspostaviti odgovorne institucije (npr. u Njemačkoj i Austriji: općine; prema potrebi i poduzeća). Planove postupanja u izvanrednim situacijama treba redovno ažurirati kako bi odražavali promjene u npr. opasnim situacijama i izloženosti riziku, promjene u sustavima upozoravanja, u odgovornostima, dostupnim resursima (materijalni resursi, osoblje) i kontakt-podacima.

Među ostalim koristima, ova mjera služi kao mjera smanjivanja rizika od obilnih oborina budući da zadržava i usporava vodu na njezinom putu do vodotoka. Močvara osigurava zadržavanje vode i poboljšava hidrološki režim degradiranog zemljišta. Revitalizacija močvarnih područja uključuje čitav niz mjera velikog i malog opsega, npr. mjere zadržavanja vode poput blokiranja odvodnih jaraka ili promjene u šumarskoj praksi. Revitalizacija močvarnih područja je dugoročna mjera koja zahtijeva dugoročnu strategiju i konstantnu kontrolu.

Identificiranje i ponovno uspostavljanje poplavnih područja i područja taloženja materijala, kao što je uklanjanje zaštitnih građevina za poljoprivredno zemljište, pridonosi zadržavanju vode uz rijeke, a time i smanjivanju rizika od obilnih oborina. U prošlosti, većina poplavnih područja je preuzeta za ostala korištenja; nekadašnje poplavne šume su odvojene od rijeke i putova otjecanja i izmijenjene su u preostale šume male gustoće bez prirodne regeneracije. Zemljište na poplavnim područjima se može koristiti na različite načine. Većinu prostora trebaju poplavne šume koje se same regeneriraju (“mobilni ekosustavi”) – puno više nego poplavni travnjaci ili polja s trstikom. Revitalizacija takvih šuma je zahtjevan i dugotrajan proces koji zahtijeva planiranje. Međutim, to je ključna mjera za prilagodbu klimatskim promjenama i njihovo ublažavanje.

Relevantne otvore na zgradama se može zaštititi od ulaska vode pomoću vreća s pijeskom, daskama ili sustavima koji zamjenjuju vreće s pijeskom, ili se mogu dodatno osigurati pomoću poklopaca i zaklopaca. Kako bi ova mjera profunkcionirala treba određeno vrijeme – koje nije svugdje dostupno kada se javi obilna oborina. Uz to, potrebna je i obuka.

Mjera se temelji na uklanjanju rizika od štete po šumsko tlo uslijed sječe. Konkretno, mjera uključuje npr. korištenje sustava žičara, traktora gusjeničara te izbjegavanje transporta po istim trasama. Ako dođe do štete po šumsko tlo, nužno je smjesta izvršiti sanaciju kako se ne bi narušili prirodni procesi u tlu. Svaka aktivnosti sanacije ovisi o konkretnoj šteti i trebalo bi je provesti odmah nakon što se završi sa sječom.

Putovi koncentriranog površinskog otjecanja trebaju biti stabilizirani trajnim ozelenjavanjem kako bi se spriječila erozija. Može ih se ojačati kamenjem kako bi mogli pronositi koncentrirano površinsko otjecanje bez pojave erozije na putu. Najuobičajeniji oblik je parabola male dubine, koja je najsličnija onoj prirodno formiranih putova. Ova mjera zahtijeva zauzimanje poljoprivrednog zemljišta. Treba je provesti ako mjere za zaštitu tla nisu učinkovite za zaštitu tla od erozije. Kada ih prati odgovarajuća vegetacija, mogu biti dio teritorijalnog sustava ekološke stabilnosti. Učinak je pojačan kad na priljevnom području postoje druge mjere. Moglo bi biti potrebno rješavanje imovinsko-pravnih odnosa.

Male (neasfaltirane) ceste unutar šuma i na poljoprivrednom zemljištu često dovode do površinskog otjecanja i erozije ili same pretrpe štetu u slučaju obilnih oborina. Nadalje, gustoća cesta može imati odlučujući utjecaj na odvodnjavanje većih površina. Trebalo bi provjeriti nužnost postojeće cestovne mreže unutar šuma i na poljoprivrednom zemljištu i staviti je van funkcije ako je moguće i nužno za smanjivanje rizika od pluvijalnih poplava. Omogućavanje vodopropusnosti i poboljšanje procjeđivanja može biti cilj procesa okrupnjavanja zemljišta.

Ova mjera obuhvaća sve vrste neformalnih planskih dokumenata za poboljšanje gospodarenja zemljištem kako bi se spriječile opasne pojave erozije tla i površinskog otjecanja na područjima pod rizikom ili njihovi učinci sveli na minimum (npr. programi prirodnog zadržavanja voda, urbani planovi prilagodbe klimatskim promjenama itd.). Svi zakonski propisi su usmjereni na određivanje smjerova djelovanja kako bi se smanjila pojava rizika.

Prirodne ili umjetne retencije i depresije sa specifičnim retencijskim kapacitetom mogu se koristiti kao privremeni spremnik vode za vodu koja otječe tijekom obilnih oborina. One usporavaju površinsko otjecanje, čime pridonose odgodi i ublažavanju poplavnih valova. Trebalo bi ih smjestiti na najdubljoj točki u gotovo bilo kojem okruženju – poljoprivredno zemljište, šume, duž vodotoka ili unutar naseljenih područja na javnom ili privatnom zemljištu. One presušuju tijekom sušnih razdoblja. Prema njima treba preusmjeriti vodu od površinske odvodnje. Mora se osigurati redovno održavanje (nakupljanje materijala).

Različite vrste retencija kroz koje teče vodotok. Uvijek postoji pregrada preko toka vodotoka, a tijekom niskih vodostaja vodotok nesmetano teče kroz temeljni ispust. Čim počne teći više vode nego što to omogućuje standardni protok temeljnog ispusta, taj povećani protok se zadržava i retencija poplavljuje. Retencije za zadržavanje poplavnih voda mogu biti izgrađene suhe ili s trajnim spremišnim prostorom.

Svi relevantni akteri u zajednici trebaju biti uključeni u razvijanje svijesti o riziku i u pokretanje suradnje. To se može napraviti npr. uspostavom koordinacijskog kruga (“okrugli stol”) sa sudjelovanjem svih aktera iz pogođenih općinskih odjela, općinskog vijeća, građana, služba za postupanje u izvanrednim situacijama itd. Može postojati i inicijativa za kontrolom u svrhu evidentiranja prednosti i i nedostataka postojećih mjera predostrožnosti protiv svih vrsta poplava. Rezultat takvog procesa može biti izrada lista “Sprječavanje poplava”, poboljšani načini komunikacije, mreže ili glavni plan uključujući određivanje prioriteta djelovanja.

Sustavi protupoplavnih pregrada se sastoje od šina (kutne konzole, koje se postavljaju pored prednjih vrata, na primjer) i pregradnih greda, koje se umeću u te šine. U vrijeme nužde to se može brzo napraviti. Dno pregradne grede mora biti zabrtvljeno. Prikladnost ove mjere za smanjivanje rizika bi mogla biti ograničena u slučaju obilnih oborina jer se one javljaju neočekivano i iznenada. Operativna spremnost zahtijeva biheviralne mjere predostrožnosti, obuku za brzo aktiviranje i redovno održavanje sustava.

Takvi se sustavi sastoje od niza uređaja za pročišćavanje s hidrofitima za eko-hidrološku regulaciju. Strukturirani su u tri zone: zona za intenzivno taloženje (u kojoj kombinacija fiksnih i mobilnih struktura modificira hidrodinamiku komore i pojačava taloženje), druga zona za intenzive biogeokemijske procese (gdje debele vapnenačke frakcije hvataju spojeve fosfora) i treća zona za biofiltraciju (za uklanjanje biogenih spojeva pomoću makrofita). Zone su međusobno odvojene gabionima od krupnog šljunka koji dodatno filtriraju vodu.

Relevantne otvore na zgradama se može zaštititi od prodora vode postavljanjem vodonepropusnih prozora, zaštite i kapaka, vodonepropusnih vrata, trajno postavljenih samo-podižućih ustava.

Ove mjere opisuju vegetacijom pokrivene sustave koji su u različitoj mjeri zasićeni vodom. One pred-pročišćuju oborinsku vodu i produžuju vrijeme zadržavanja. Mogu služiti kao tampon-zone oko vodnih tijela. Onečišćujuće tvari se uklanja kao rezultat intenzivne sedimentacije i asimilacije sa strane vodene vegetacije i adsorpcije u biogeokemijskim barijerama, npr. u obliku gabiona napunjenih dolomitom ili vapnencom i prekrivenih prostirkama od kokosovih vlakana. Naročito su važne u slučaju dotoka jako onečišćenih voda nakon obilnih oborina.

Trajnim zatravljivanjem ili uspostavom trajnog vegetacijskog pokrova vinograda, nasada hmelja i voćnjaka smanjuje se otjecanje i erozija. Vegetacija kontrolira eroziju štićenjem tla od pomaka uslijed udara kišnih kapi i smanjivanjem brzine i količine površinskog otjecanja. Ovu bi mjeru trebale pratiti ostale linijske biotehnološke mjere (npr. jarci) i trebalo bi je provoditi naročito na padinama >7° i >4° na manje propusnim tlima

Ugovori o zakupu su pravno obvezujući sporazumi između zakupodavca i zakupca zemljišta. Sadrže odredbe i uvjete pod kojima je zemljište dano u zakup. Povremena potreba za obnovom takvih sporazuma u slučaju novog zakupca ili isteka roka zakupa daje vlasniku mogućnost da uključi mjere sprječavanja pluvijalnih poplava ubacivanjem ograničenja (npr. za zaštitno gospodarenje tlom ili za promjenu u korištenju zemljišta).

Glavni cilj ove mjere je zadržavanje i procjeđivanje oborinske vode. Dobra biološka obrada i zadržavanje topivih tvari ujedno omogućuju zadržavanje i pred-obradu jako onečišćene vode. Lagano upušteni oblik i vegetacija omogućuju integraciju u zelena područja.

Zdenci napunjeni procjednim materijalom i prekriveni zemljom, kamenjem ili drugim pokrovom koji upija vodu s obližnjih asfaltiranih površina

Ova skupina mjera uključuje linijske i zračne propusne elemente, brazde, spremnike kišnice, krovove prekrivene vegatacijom i uzgoj vegetacije za decentralizirano upravljanje oborinskom vodom s ciljem boljeg procjeđivanja i evaporacije na naseljenim područjima. Korištena u kompleksu, može znatno smanjiti ne samo ukupni volumen površinske vode, već i brzinu površinskog otjecanja. Ova mjera ima velik broj koristi za okoliš.

Ova se mjera obično provodi u obliku skupa ustava u smjeru okomitom na smjer vodotoka. Cilj mjere je modificirati procese erozije i nakupljanja u bujičnim potocima kroz zadržavanje vode i erodiranog materijala, npr. kad su ugrožena naseljena područja. Njezin se učinak povećava kad je se koristi zajedno s ostalim mjerama na slivu. Materijal korišten za pregrade ovisi o prirodnim uvjetima područja od interesa i o hidrotehničkim izračunima. Može biti potrebno dopuštenje tijela nadležnog za upravljanje vodama i tijela nadležnog za zaštitu prirode.

Kontinuirano i dugotrajno opažanje prirodnih pojava povećava mogućnost njihovog predviđanja, procjenjivanja opasnih pojava i planiranja učinkovitog protudjelovanja. Monitoring te modele i sustave prognoziranja i upozoravanja obično uspostavljaju i provode nacionalne institucije. One osiguravaju kontinuirano prikupljanje, pružanje i kontrolu kvalitete podataka, kao i daljnji razvoj u skladu sa stanjem istraživanja. Međutim, lokalnim ili regionalnim opažanjem i monitoringom takve se informacije mogu kvalificirati ili dodati dodatne informacije za odlučivanje u vremenskom tjesnacu u slučaju pojava obilnih oborina.

Planiranje korištenja zemljišta je učinkovit instrument za smanjivanje budućeg rizika od obilnih oborina. Rizik od obilnih oborina se može znatno smanjiti ako se u obje faze planiranja – formuliranje i provedba planova – razmotre promjene, prenamjene i ograničenja u korištenju zemljišta ili izgradnja građevina prilagođenih za obilne oborine ili izgradnja na područjima izloženima poplavama. Snaga ovoga instrumenta je vrlo ograničena za postojeća izgrađena područja na opasnim lokacijama.

Relevantni otvori na zgradi su zaštićeni od prodora vode izgradnjom stepenica ili stubišta s uzdignutim platformama i/ili uzdignutim svjetlarnicima. Rub svjetlarnika u zgradama bi trebalo postaviti 15-30 cm iznad razine prizemlja ovisno o stanju prostorija i riziku. Za ulaze u podrume, preporučuje se dodatno krovište.

Razina prizemlja novih zgrada može biti izgrađena tako da je uzdignuta iznad očekivanih razina poplave. Kako bi se to postiglo, dostupne su (među ostalim) sljedeće metode: 1. građenje na temeljima od punih blokova, 2. podizanje zgrade na stupove, 3. građenje na nasutim temeljima. Ono što je svim projektima zajedničko je da – u pravilu – nema podruma.

Može se spriječiti razvoj putova otjecanja i može se poboljšati zadržavanje vode na blago nagnutom terenu obradom poljoprivrednog zemljišta na padini duž kontura. U idealnom slučaju, tlo bi trebalo obrađivati u obliku polja za igru “dame” kako bi se kontrolirao i usporio tok površinske vode. U načelu, izbjegavanjem traka na nizbrdici sprječava se formiranje preferencijalnih putova otjecanja. Na šumovitim područjima, koncentracija otjecanja se može svesti na minimum izbjegavanjem staza od sječe i prijevoza debala u smjeru nagiba.

Javni i privatni prostor kao što su ulice i parkirališta, igrališta i sportski tereni mogu biti projektirani za privremeno korištenje kao ruta za otjecanje i/ili privremeno retencijsko područje, čime pomažu pri usmjeravanju i/ili usporavanju otjecanja u slučaju pojava obilnih oborina. Privremeno poplavljena područja ili vodeni trgovi su otvoreni prostori u urbanom okruženju koji prihvaćaju oborinsku vodu (npr. s krovnih odvoda). Dolazna voda se prvo procjeđuje nakon čega se, nakon privremenog zadržavanja od do 48 h, ispušta u vodotoke ili sustav odvodnje.

Vizualizacija specifične opasnosti i rizika na terenu (npr. na kartama, postavljenim oglasnim pločama na lokacijama itd.) je učinkovit način da se pogođenim osobama i institucijama ukaže na opasnosti. Karte ukazuju na specifičnu opasnost i rizik na terenu i moglo bi ih se npr. postaviti na internetski portal općine. Nužne su lako razumljive informacije i kontakt za postavljanje pitanja.

Svrha ove mjere je učiniti zgrade vodonepropusnima na vlagu iz tla i vodu od procurivanja na strukturnim elementima ispod tla kao što su zidovi. Postoje metode horizontalnog ili vertikalnog brtvljenja. Horizontalne brtve sprječavaju uzdizanje vlage. Vertikalne brtve srpječavaju ulazak vlage u zgradu sa strana. Dostupno je nekoliko rješenja s bitumenom (crni spremnik) i sa sintetičkim materijalima. Važno je da vertikalne brtve dosegnu do 30 cm iznad tla s barem jednom horizontalnom brtvom.

Ako bi voda mogla ući u zgradu kroz prolaze za cijevi, kako bi zgrada bila sigurna od obilnih oborina potrebno je te prolaze za cijevi učiniti vodonepropusnima.

Površinsko otjecanje na livadama i pašnjacima je smanjeno u odnosu na zemljište pod uzgojenim usjevima. Prema tome, visok udio livada i pašnjaka povećava retencijski kapacitet korištenog poljoprivrednog zemljišta i smanjuje površinsko otjecanje. Stoga očuvanje postojećih livada od uzgoja usjeva ili građevinskih aktivnosti naročito na izvorišnim područjima, na padinama, na putovima otjecanja i duž vodotoka pridonosi smanjivanju rizika od obilnih oborina.

Zbog njihovog retencijskog učinka i zato što štite padine od erozije, šume smanjuju površinsko otjecanje vode i pronos nanosa. Gospodarenje šumama treba biti prilagođeno specifičnim potrebama ranjivih objekata koji leže niže niz padinu. Na primjer, treba izbjegavati opsežnu sječu stabala. Sastavom šuma treba gospodariti kako bi se postigla najviša moguća razina zadržavanja vode. Mjere u šumarstvu trebaju obuhvatiti vjerojatne promjene u obrascima oborina i poplava uslijed klimatskih promjena.

Kroz vegetaciju podloge tla na krovovima voda se zadržava i može ispariti. Na temelju razine održavanja mogu se razlikovati dva sustava zelenih krovova: ekstenzivni zeleni krov i intenzivni zeleni krov.

Preusmjeravanjem vode, na područjima pod rizikom sprječavaju se štetne posljedice u slučaju poplava do razina mjerodavne pojave. Npr. posjed ili dijelovi posjeda se mogu zaštititi zidom koji okružuje zgradu i dalje od nje zadržava tečenje površinske vode. Međutim, prije građenja zida treba provesti istraživanja kako bi se utvrdilo da se preusmjeravanjem pluvijalnih poplavnih voda neće prekršiti prava trećih strana i jesu li kapaciteti za zadržavanje vode koja padne izravno na posjedu dovoljno veliki. Prema potrebi, u obzir treba uzeti dodatne mjere zadržavanja voda.

Zidovi koji u svojoj strukturi imaju vegetaciju koja se napaja iz oborina. Tijekom oborina, određena količina oborinske vode se koristi za vlaženje površine biljaka i za potrebne njihovog preživljavanja, dok se dio vraća u atmosferu u obliku evapotranspiracije.