Alat mjere smanjivanja rizika
PROSTORNO PLANIRANJE
Što možete pronaći ovdje?
Prostorno planiranje ima snažan potencijal za smanjivanje rizika od obilnih oborina zbog svoje interdisciplinarne koordinacijske funkcije i imanentnog razmatranja različitih interesa i pitanja, kao i dostupnih planskih instrumenata. Ovaj dio pomaže osobama koje se bave lokalnim i regionalnim planiranjem kroz pregled opcija prostornog planiranja za upravljanje rizicima od obilnih oborina zajedno s općenitim preporukama za djelovanje. Kako specifične mogućnosti za provedbu mjera smanjivanja rizika u prostornom planiranju snažno ovise o specifičnoj pravnoj situaciji u određenoj državi, alat sadrži i različite nacionalne perspektive.
Što je PROSTORNO PLANIRANJE i kako ono može pridonijeti smanjivanju rizika?
Zadatak prostornog planiranja je uskladiti konkurentne načine korištenja zemljišta i suprotstavljene ciljeve te identificirati i promicati mogućnosti višenamjenskog korištenja zemljišta. I klimatske promjene, kao što je porast pojava obilnih oborina, imaju utjecaj na građevine u prostoru i njihovo korištenje. Stoga je prilagodba klimatskim promjenama, a time i smanjivanje rizika od obilnih oborina, glavna stvar u prostornom planiranju.
Ugrađivanjem ciljeva za smanjivanje rizika od obilnih oborina u prostorno planiranje, rizici od obilnih oborina se mogu smanjiti na lokalnoj i regionalnoj razini. Naročito na temelju karata opasnosti i rizika, uz pomoć instrumenata prostornog planiranja mogu se oblikovati strategije za smanjivanje rizika od obilnih oborina.
Što je važno pri razmatranju rizika od obilnih oborina u prostornom planiranju?
S trenutnim planskim odlukama, na primjer u oblikovanju naselja, infrastrukture, otvorenih i prirodnih prostora, od prostornog se planiranja traži da se pozabavi prirodnim rizicima današnjice i u predvidivoj budućnosti. Jedino se kroz rane prostorne i za određeno područje specifične planove mogu smanjiti rizici i moguća šteta.
Preporuke za djelovanje:
Rizici od obilnih oborina su samo jedan mogući rizik u okolišu.
Prostorni i holistički koncepti moraju uzeti u obzir različite sektorske planove i aspekte prilagodbe klimatskim promjenama i zaštite. Smanjivanje rizika od obilnih oborina je samo jedan planski kriterij za odabir mjera predostrožnosti orijentiranih na upravljanje vodama. Uz pojave obilnih oborina, očekuje se da će se u budućnosti povećati toplinski valovi, trajanje suša te intenzitet oluja. U idealnom slučaju, mjere se odabiru tako da se mogu iskoristiti sinergije i mjera je prikladna za prilagodbu različitim utjecajima klimatskih promjena (npr. zeleni krovovi podupiru zadržavanje kišnice ali i umanjuju vrućinu).
S druge strane, u planskim odlukama čim prije moguće treba uravnotežiti suprotstavljene ciljeve među različitim područjima djelovanja.
Budući da je lokalna oborina prilično lokalna pojava i posljedice snažno ovise o lokalnim karakteristikama, dobro lokalno prostorno planiranje može dovesti do prikladnih i učinkovitih mjera ublažavanja rizika od obilnih oborina, npr. kroz općinske prostorne planove. Prostorno planiranje na lokalnoj i regionalnoj razini mora biti dobro koordinirano kako bi se smanjio rizik od obilnih oborina i zadovoljili novi izazovi prilagodbe klimatskim promjenama.
U novim (urbanim) rješenjima bi u obzir trebalo uzeti s određenim područjem povezane planske mjere za smanjivanje rizika od obilnih oborina. Mogućnosti planiranja i projektiranja za sigurno upravljanje površinskim otjecanjem i izbjegavanje šteta su učinkovitije i lakše za provesti od mjera prilagodbe u postojećim naseljima. Na primjer, lakše je područja izložena poplavama ostaviti slobodnima od npr. zgrada ili omogućiti samo zgrade otporne na poplave nego prilagoditi strukture postojećih naselja (smanjivanje nepropusnih površina, zaštita kuća itd.).
Rizici od obilnih oborina se mogu uzeti u obzir u prostornom planiranju i kroz formalne i neformalne planske instrumente. Formalni, pravno obvezujući instrumenti donose potrebnu sigurnost pri planiranju. Mora ih se razviti tako da mogu ublažiti učinke klimatskih promjena kroz mjere smanjivanja rizika i mjere prilagodbe na različitim područjima djelovanja. Neformalni pristupi, s druge strane, naginju promicanju kreativnih rješenja, zbog čega nude dobru mogućnost uvođenja novih varijanti i alternativa.
Prostorno planiranje određuje dugoročno korištenje i funkciju prostora, zbog čega u obzir mora uzeti mnoge buduće nesigurnosti, kao što su demografske promjene, transformacija energetskog sustava i klimatske promjene. Današnja dobra praksa prostorno-planskih odluka može postati nepovoljna u budućnosti, kad nepredvidivi učinci klimatskih promjena mogu značajno djelovati na kvalitetu života. Stoga, potrebna je veća fleksibilnost za promjenjive uvjete u okolišu, kako bi se smanjila ranjivost regija i naselja te poboljšala kvaliteta života kroz adaptivne planske metode.
Slijedom toga, planski procesi i instrumenti trebaju biti fleksibilni kako bi se uspostavio lanac sukcesivnih strateških odluka s mogućnostima za razvoj obvezujućih učinaka umjesto izrade jednog sveobuhvatnog plana s gotovim tvrdnjama.
Klimatske promjene i njihove posljedice, poput rastućih rizika od obilnih oborina, su važno pitanje i djeluju na ekološke kao i društveno-gospodarske aspekte prostornog uređenja. Mogu biti pogođeni gradovi, naselja, ceste, željeznice i vodni putovi kao i infrastruktura za vodoopskrbu i odvodnju. Za ta korištenja zemljišta donose se dugoročne prostorno-planske odluke. Odluke donesene u prošlosti vezane uz današnje načine korištenja zemljišta bi trebalo kritički preispitivati i razmotriti u odnosu na potrebne prilagodbe klimatskim promjenama.
Oni koji se bave planiranjem moraju dionike kojih se to tiče informirati o rizicima kao i o mogućnostima za grad ili regiju. To bi trebalo napraviti što je ranije moguće, kako bi se uspostavila zajednička razina razumijevanja, uskladiti različiti ciljevi i uključilo ih se u planske procese. Moraju se uspostaviti odgovarajući mehanizmi suradnje i koordinacije za provedbu mjera smanjivanja rizika.
Zbog vjerojatnog opsega izazova na prilagodbi, važno je raditi na osiguravanju resursa i financijskih sredstava. Naročito su lokalne vlasti te koje trebaju podršku. Predložene mjere smanjivanja rizika često nisu standardizirani postupci, tako da često nije točno poznat potreban proračun i učinak mjere. Stoga rezultati analiza troškova i koristi mogu dati dobar temelj za određivanje prioriteta opcija financiranja.
Prostorno-planske strategije i mjere za smanjivanje rizika od obilnih oborina na razini lokalnog planiranja
Prostorno-planske strategije i neke generičke mjere smanjivanja rizika na području prostornog planiranja mogu se izvesti iz gore opisanih preporuka za djelovanje.
Prilagodba lokalnih planskih aktivnosti
U trenutnim planskim odlukama bi trebalo razmotriti rizik od obilnih oborina, na primjer u projektiranju naselja, infrastrukture, otvorenih i prirodnih prostora. To uključuje prilagodbe na izgrađenim područjima kao i ugrađivanje tih aspekata u nova rješenja.
- strateški dokumenti
- uspostavljanje i razmatranje lokalnog i regionalnog planiranja korištenja zemljišta
- suradnja unutar općine (zajednice)
- izbjegavanje građenja u zonama opasnosti
Saznajte više u KATALOGU 100 MJERA SMANJIVANJA RIZIKA.
Postoji niz konkretnijih mogućnosti da se naseljena područja i otvoreni prostori prilagode rizicima od obilnih oborina. Velik dio tih mjera na području prostornog planiranja može se podijeliti u tri kategorije.
Procjeđivanje i izbjegavanje stvaranja nepropusnih površina
Izgradnjom cesta i zgrada povećava se stupanj nepropusnih površina u općinama. Oborinska se voda ne može procjeđivati u tlo zbog čega u slučaju obilnih oborina dolazi do njezinog divljeg i nekontroliranog otjecanja. Što je više nepropusnih površina, to se manje oborinske vode može procijediti u tlo i veće je površinsko otjecanje. Kako bi se povećala sposobnost procjeđivanja, novo formiranje nepropusnih površina treba svesti na minimum, treba koristiti vodopropusne materijale i pokrove, a asfaltirane površine treba učiniti propusnima.
- izbjegavanje građenja u zonama opasnosti: prevencija proglašavanjem specifičnih travnatih ili zaštitnih zona u razvojnim ili prostornim planovima
- upojni bazeni, procjedni bazeni
Saznajte više u KATALOGU 100 MJERA SMANJIVANJA RIZIKA.
Sigurna odvodnja oborinskih voda
Oborinske vode se obično odvode putem podzemnog sustava kanala do određene projektirane granice. Postoje i mogućnosti kontroliranog ispuštanja oborinskih voda iznad tla, na primjer putem posebno izgrađenih jaraka i rigola ili korištenjem prometnih površina za odvodnju. Njih se može projektirati npr. kao razdjelni sustav oborinske odvodnje odvojen od otpadnih voda.
- odvodni jarci; udoline
- održivi urbani sustavi oborinske odvodnje za sakupljanje, preusmjeravanje i zadržavanje površinskog otjecanja vode
- višenamjenske prometne i parkirališne površine namijenjene kao trasa za otjecanje ili kao privremeno poplavljeno retencijsko područje
Saznajte više u KATALOGU 100 MJERA SMANJIVANJA RIZIKA.
Zadržavanje i sakupljanje oborinskih voda
Retencijski kapacitet područja snažno djeluje na učinke pojave obilne oborine. Kako bi se smanjilo površinsko otjecanje, prikladne su različite mjere, bilo privremenim skladištenjem, poboljšavanjem evaporacije ili odvodnjom radi procjeđivanja na nekom drugom mjestu. Takva retencijska područja treba osloboditi od zgrada ili infrastrukture. U isto vrijeme, skladištenje oborinske vod također omogućuje njezino korištenje za prikladne privatne ili industrijske potrebe.
- male retencije
- formiranje i održavanje retencijskih područja na urbanim područjima
- povećavanje retencijskog kapaciteta postojećih kanala i poplavnih područja njihovom revitalizacijom
Saznajte više u KATALOGU 100 MJERA SMANJIVANJA RIZIKA.
Razumjeti pozadinu: sustavi prostornog planiranja u različitim državama u svjetlu klimatskih promjena
Specifične opcije za djelovanje radi smanjivanja rizika od obilnih oborina kroz mjere prostornog planiranja su usko povezane s nacionalnim zakonodavstvom svake pojedine države. Mogućnosti i ograničenja za provedbu mjera smanjivanja rizika jako ovise o nacionalnom i/ili za određeno područje specifičnom sustavu planiranja, njegovim instrumentima i procesima. Stoga je neophodno znati i razumjeti određeni nacionalni sustav planiranja, njegove mogućnosti i ograničenja. Saznajte više o prostornom planiranju u različitim državama.
U skladu sa Zakonom o prostornom uređenju, prostorni planovi se hijerarhijski dijele u planove državne razine, planove regionalne razine te planove lokalne razine. Strateški planovi propisuju smjernice, a provedbeni planovi posebnu namjenu i uvjete građevina. Oni služe kao temelj za izdavanje dozvola. Planovi moraju biti usklađeni međusobno i s planovima više razine, sve do nacionalnog plana.
Saznajte više [pdf, 472 KB]
EU nema pravnu nadležnost u prostornom planiranju. Međutim, EU je aktivna u nekoliko politika koje se bave pristupom prostornom uređenju. Dostupan je sažetak i kratak uvod u ovu temu.
Saznajte više [pdf, 350 KB]
Austrijska državna struktura se sastoji od državne vlade, vlada devet saveznih država (Bundesländer) te 2.095 općina (Austrijski statistički zavod, 4.6.2020.). Prostorno planiranje u Austriji je aktivnost koja se provodi na razini savezne države, na temelju zakona o prostornom uređenju koji su slični među pokrajinama ali se u pojedinostima mogu znatno razlikovati.
Saznajte više [pdf, 465 KB]
Prostorno planiranje je alat državne uprave (tijela nadležna za prostorno planiranje i tijela nadležna za građenje) za razuman razvoj određenog područja. Prostorno planiranje u Češkoj Republici je uređeno Zakonom o gradnji br. 183/2006, ostalim zakonima i uredbama. U niže navedenim dokumentima možete pronaći osnovne informacije o obvezujućim i neobvezujućim prostorno-planskim instrumentima i kratak uvid u to kako se mjere za smanjivanje rizika mogu ugraditi u različite vrste te prostorno-planske dokumentacije. Pogledajte i našu studiju slučaja u Južnoj Bohemiji gdje možete proučiti naše nalaze iz prakse.
Njemačka: Nadležnosti tijela zaduženih za prostorno planiranje su razlikuju prema njihovoj poziciji unutar njemačkog administrativnog sustava. Vlada i uprava u Njemačkoj su organizirane u saveznoj strukturi koja se sastoji od nacionalne razine, saveznih država i lokalnih vlasti. Stoga su nadležnosti na području prostornog planiranja raspodijeljene na vlasti na različitim razinama.
Saznajte više [pdf, 2 MB]
Mađarska: Mađarska ima hijerarhijski sustav prostornog planiranja s tri ili četiri razine prostornih planova ovisno o regiji. Na lokalnoj razini, lokalni propisi o građenju pružaju pojedinosti o odobrenim vrstama korištenja i mogućim rješenjima. To su pravno obvezujući dokumenti koje se odobrava glasovanjem u parlamentu.
- Uvod u mađarski sustav prostornog planiranja [pdf, 571 KB]
- Pogledajte i ocjenu naše Regionalne studije [Hungarian, pdf, 15 MB]
Zakonom o prostornom planiranju i uređenju od 27. ožujka 2003. (izmijenjen i dopunjen) je uređen sustav prostornog planiranja u Poljskoj, uključujući razvoj prostornih politika i prostornih planova (koncepti, planovi, studije) i raspodjeljuje različite ovlasti među administrativnim razinama vlade. Lokalne vlade su glavni dionici u planiranju korištenja zemljišta u Poljskoj.
Saznajte više [pdf, 592 KB]
NAŠE PRIČE
Provedba kataloga mjera u lokalnom prostornom planiranju u Južnoj Bohemiji, Češka Republika
Za Češku Republiku provedena je opsežna studija kojom se analizira provedba kataloga mjera kroz instrumente prostornog planiranja na pilot području Južne Bohemije. Kliknite na sliku i pogledajte rezultate. Vodič sadrži konkretnije informacije o provedbi mjera smanjivanja rizika na pilot području Južne Bohemije, kao i poveznice i materijal za preuzimanje s detaljnijim informacijama, preporukama i primjerima najbolje prakse.
Integriranje aspekata upravljanja rizicima od obilnih oborina u Regionalni plan za dolinu gornje Labe/istočnu Rudnu goru, Njemačka
„U Njemačkoj jedva da postoje modeli za razmatranje pojava obilnih oborina na regionalnoj razini. U regiji doline gornje Labe/istočne Rudne gore provedena je pojednostavljena procjena rizika u obliku određivanja prioriteta područja. U obzir su uzeta naseljena područja, prometne rute, vodna tijela i regionalni prioriteti za revitalizaciju rijeke nizvodno od puteva otjecanja i strmih padina. Možemo zaključiti da, kad se surađuje s posebnim vlastima i znanstvenim institucijama, regionalno planiranje može uspostaviti okvir za učinkovite mjere za smanjivanje erozije uslijed djelovanja vode.“ (Michael Holzweißig, Tijelo nadležno za prostorno planiranje u regiji doline gornje Labe/istočne Rudne gore, Njemačka)
